ponedjeljak, 16.02.2009.

Mushroom party.

Niz kralježnicu su mi prošli trnci i obuzela me jeza. Ne, nije me bilo strah. Samo nisam voljela bliske fizičke kontakte s ikim. Osim s Johnnyjem.
Disala sam ravnomjerno, da ne pokažem osjećaje svom napadaču. Upravo kad sam ga htjela petom udariti u međunožje, napadač je progovorio meni vrlo poznatim glasom.
«Iznenađenje, Eden.» zacerekao se i maknuo dlan s mojih usta.
«Vlad!» oduševljeno sam dahnula. Vlad je bio jedan od mojih najboljih prijatelja. Nisam ga vidjela već mjesec dana jer je bio u inozemstvu. Naime, otišao je kod rodbine u Rusiju zbog nekakve oporuke njegove pokojne bake.
«I, jesi dobio što onom oporukom?» vragolasto sam mu se nasmiješila. Vlad je složio grimasu.
«Da, dobio sam srebrni pribor za jelo i svilene plahte. Da mi je ostavila svoju vilu, to bi bilo dobro. Ali nije. Jebiga.» odgovorio mi je pritom zijevajući.
Vlad je bio tipičan Rus. Osim tipičnog ruskog imena, imao je ruski naglasak i bahato ponašanje Rusa. Imao je blijedu kožu, stroge ali predivne crte lica uokvirene tamnom kovrčavom kosom. Oči su mu bile blijedoplave s tamnim kolobarima oko njih. Imao je bradu koja mu se savršenu uklapala u ukupni dojam. I ja i on smo bili poprilično visoki, za razliku od ostatka našeg društva. Igor je bio moje visine, Alee je bila nešto manja od mene, a Will mi je dosezala jedva do pola glave. Vlad je bio najviši, gotovo za cijelu glavu, tako da sam morala nagnuti glavu da ga potpuno vidim.
«No, jesi se ti zabavljala što ovih dana dok me nije bilo?» upitao me, dignuvši jedan kut usne.
«Ništa naročito.» slegnula sam ramenima.
«Vidim da si postala poprilično agresivna.» rekao je i zatim prasnuo u smijeh. Očito je aludirao na scenu koju sam napravila u kafiću. Suzila sam oči i lupila ga laktom u rebra.
«Kao da prije nisam bila.» puhnula sam, još jednom ga udarila u rebra da naglasim svoju rečenicu.
«Jesi donio što zanimljivo iz Rusije?» propela sam se na prste da mu zavirim iza leđa. Tamo je stajala obična crna putna torba koja je izgledala gotovo prazno. Napućila sam usne shvativši da očito nije donio ništa.
«Možda.» odgovorio mi je s poluosmijehom, a oči su mu se zacaklile.
Izvila sam usne u široki osmijeh i počela skakutati na mjestu od uzbuđenja dok je iz džepa jakne vadio malenu prozirnu vrećicu. Kad ju je potpuno izvadio, prepoznala sam sadržaj u njoj.
«Magične gljive!» ciknula sam raširivši oči. Vlad je dobro znao da mi je jedna od želja probati gljive. Iako nisam polagala nade u to da će ih uspjeti nabaviti u Rusiji i prokrijumčariti u Ameriku, izgleda da je uspio.
«O da. Gljive.» zacerekao se i otvorio vrećicu. «Hoćeš sad ili odmah?» upitao me iako je već znao odgovor.
«Isti tren.» rekla sam mu i zavukla ruku vrećicu. Izvukla sam par gljiva, strpala ih u usta, prožvakala i progutala. Željno sam iščekivala reakciju kakvu će one donijeti.

Nakon nekog vremena našla sam se na podu, a glava mi je bila udobno smještena u Vladovom krilu. Oboje smo se nekontrolirano smijali svemu što nam je palo na pamet.
Imala sam osjećaj savršene opuštenosti i nemara. Također sam osjećala neku povezanost s prirodom i bila sam sigurna da mi se u jednom trenutku kamen, na podu ulice, obratio.
«Eden» obratio mi se Vlad s dozom panike u glasu «vidiš li ti one tri svinje? Jedna je ružičasta,
druga zelena a treća ljubičasta. I ova zelena mi se upravo obratila Aleerinim glasom.» širio je oči u čudu. Ja sam na to prasnula u smijeh.
«Mislim da Alee neće biti odušljevena time što je jedna svinja iz tvojih halucinacija se obraćala tebi s njenim glasom i meni je to sve smiješno alijaneznamštapričam tako da nema veze i sve je kul.» trkeljala sam gluposti, smijuljeći se kao malo dijete. Vlad se nagnuo nad mene.
«Ti ozbiljno kažeš da ne vidiš one svinje? Kunem ti se da su tamo! Upravo u onom kutu tamo ravno s desne strane lijevog zida. Ozbiljno ti kažem!» uhvatio je svojim dlanovima moju glavu i unio mi se u lice. Meni je sve to bilo strašno smiješno te sam se uhvatila za trbuh valjajući se po prljavom podu ulice od smijeha.
«Znam ja u čemu je problem. Tvoje su zjenice kao tanjuri, sigurno si slijepa.» složio je ozbiljnu facu. «Šarenice ti se uopće ne vide.»
«Štogod.» promrmljala sam i nastavila ležati na podu.
Disanje mi se odjednom ubrzalo, a kapci su mi postali teški. Osjećala sam pritisak, kao da je netko stavio tonu težak kamen na mene. Zatvorila sam oči, očekujući mrak ispod kapaka. Prevarila sam se, nije bilo mraka. Ispod kapaka me sačekalo Johnnyjevo lice izvijeno u posprdan smiješak. Pritisak se povećao. Odjednom sam se sjetila nečeg što sam mislila da sam ostavila iza sebe. Ali očito mi se urezalo u pamćenje.

Flashback.

Sjedila sam u avionu, udobno se zavalivši u meko sjedalo. Sneno sam gledala kroz prozor dok je John pokraj mene crtkarao u svoj blok. Vraćali smo se iz Irske, gdje me on odveo za moj osamnaesti rođendan. Savršeno je znao da me Irska opčinjava na svaki mogući način i da sam praktički umirala od želje da ju posjetim. I tako mi je za rođendan darovao put u zemlju mojih snova.
Većinu smo vremena proveli u krevetu, a ni ostalo vrijeme nismo odvajali ruke jedno od drugog. Bilo na javnom mjestu ili u našoj hotelskoj sobi, jednostavno ga se nisam mogla zasititi. Tako ni sad, na bog zna koliko metara iznad zemlje.
Promeškoljila sam se u sjedalu, zamišljeno skupivši obrve. Nijedna ideja mi nije padala na pamet, a morala sam ga imati upravo u ovom trenutku.
Zatim mi je palo na pamet.
«Idem u WC.» mazno samo mu šapnula na uho, a on je na to samo dignuo jednu obrvu.
«Baš moraš ili…?» nije me ni pogledao. Nisam znala poigrava li se on to sa mnom ili doista ne shvaća. Jednom rukom sam ga uhvatila za bradu i prisilila ga da me pogleda.
«Moram.» rekla sam mu i oblizala usne jezikom. Nasmijao mi se.
«Smiješna si, Samantha.» uštipnuo me za nos. Vratio je pogled na svoj blok i nastavio crtati. U šoku sam ga pogledala, širom otvorivši usta.
«Dobro.» ljutito sam puhnula, digla se sa sjedala i zaputila prema zahodu.
Ušla sam i zatvorila vrata za sobom. Još uvijek u nevjerici, uhvatila sam se rukama za rub umivaonika i bijesno gledala u svoj odraz u ogledalu. Glupa si, prekorila sam se, zar si doista očekivala da će on pristati na tako nešto? Doista nisam znala što me spopalo da onako reagiram. Zov prirode, valjda.
Začula sam neki zvuk s druge strane vrata i okrenula se. Upravo kad sam htjela izaći, vrata su se otvorila. Kroz njih je nonšalantno ušao Johnny.
Iscerio mi se zaključavajući vrata. Tako je naglo moje tijelo privio k sebi da sam se spotaknula i gotovo pala. Jednim pokretom me popeo na umivaonik, pritom me ljubeći po rubu vilice. Na brzinu mi je skinuo majicu dok sam ja nespretno petljala s njegovom košuljom pokušavajući ju otkopčati, ali sam ubrzo odustala.
«Prepusti sve meni.» šapnuo mi je na uho, a meni su kralježnicom prošli trnci.
Usnama mi je prelazio preko vrata, ramena, grudi i trbuha. Odahnula sam kad me konačno oslobodio grudnjaka koji mi je užasno smetao. Obujmila sam ga nogama, tako da mi bude što bliže, da moje tijelo što više dotiče njegovo. Potegnula sam ga za kosu, koja je bila vezana maramom, i željno ga poljubila. Dok su nam se jezici tako ispreplitali, on je zavukao jednu ruku pod moju mini-suknju, podignuvši je nagore. Rukom mi je, preko gaćica koje sam u ovom trenutku nevjerojatno mrzila, prelazio po Venerinom brežuljku. Namjerno je odgađao moj vrhunac, što je često volio raditi. Htio je da svršimo u istom trenutku. Stoga sam uzela stvar u svoje ruke.
Poderala sam mu košulju te spretno otkopčala njegove crne traperice. Posegnula sam mu u bokserice i rukom obujmila njegovu, sad već prilično nabreklu, muškost. Kratko je uzdahnuo i čvrsto me uhvatio za stražnjicu. Sišla sam s umivaonika, sagnula se i zubima spustila njegove traperice, a zatim i bokserice. Jednom sam se rukom riješila svoje suknje, a kad sam htjela skinuti gaćice, on mi to nije dopustio. Podignuo me natrag na umivaonik i zatim jezikom prešao preko mojih grudi i trbuha do ruba gaćica. Zubima ih je spretno skinuo i oprezno, ali strastveno, mi je poljubio usmine. Prožeo me drhtaj užitka, srce mi je mahnito lupalo, zaboravila sam disati. Prstom sam mu pokazala da mi se približi. Uhvatila sam ga za lice i spustila usne na njegovo uho.
«Želim te. U meni. Sad.» ispustila sam lagani šapat, osjećajući zrnce znoja što mi se cijedi po leđima.
Lagano je ušao u mene, a ja sam ispustila uzdah zadovoljstva. Oboje smo zatvorili oči, prepuštajući se trenutku.
«Volim te.» šaputala sam mu u ritmu vođenja ljubavi. Noktima sam mu ostavljala tragove strasti i požude na koži.
«I ja tebe, Samantha. Zauvijek.» rekao je, upravo u trenutku kad smo skupa dosegli vrhunac.

End of flashback.

Istina me tako silovito pogodila i naglo sam otvorila oči.
Od toga sam cijelo vrijeme bježala. To njegovo ˝zauvijek˝ me nesnosno plašilo. Bojala sam se vječnosti uz njega, a nisam znala zašto.
Želudac mi se okrenuo. Otpuzala sam što sam dalje mogla od Vlada, koji se svađao s jednom od svinja iz njegove halucinacije, i povratila.

Nisam znala da li su gljive krive za to što me istina odjednom pogodila, ali nešto mi je govorilo da nisu.

- 12:12 - Komentari (23) - Isprintaj - #

petak, 23.01.2009.

Adrenaline.

Zalupivši vratima za sobom, ušla sam u stan.
«Ne lupaj.», dočekala me Stara. Ležala je na kauču i napeto gledala u televizijski ekran. Vjerojatno se odvijala neka ključna scena u filmu koji je gledala.
«Bok i tebi mama.» zakolutala sam očima i svalila se na fotelju. Bacila sam pogled na dnevni boravak da ga malo bolje promotrim. Ne znam zašto mi je to sad palo na pamet.
Stan u kojem smo živjele nije bio pretjerano velik, ali nije bio ni skučen. Od svih prostorija u stanu najviše sam voljela svoju sobu, u kojoj sam i provodila najviše vremena. Stan je bio prilično lijepo uređen, vrlo moderno i sofisticirano. Ali u njemu je ipak nešto falilo. Ah da, glava obitelji.
«Što je reći da si se vratila ovako rano?» upitala me Stara. Nije odmakla pogled s televizije, a i u glasu joj se primijetila nezainteresiranost. Nije mi to smetalo kod nje, navikla sam već.
«Tulum je bio banana. Nisam imala što tamo raditi.» šturo sam joj odgovorila. «Idem u sobu. Laku noć.» nadodala sam i, dignuvši se iz fotelje, krenula hodnikom u sobu.
«Sutra te budim u 8 i pol.» zaustavila me Stara na pola hodnika.
«Zašto, dovraga?» zakukala sam, jer doista mi se nije dalo dizati u pola 9.
«Zato što Richard i Catherine dolaze po tebe i Miu ujutro i vode vas na ručak.» nonšalato mi je odgovorila, dajući mi do znanja da tu nema daljnje rasprave.
«Koji kurac oni žele sad.» progunđala sam sebi u bradu, pazeći da me Stara ne čuje dok psujem. U protivnom bi bilo veselo. Ma znate, one 'dok-si-pod-mojim-krovom-ponašat-ćeš-se-kako-ja-kažem' majčinske spike.
Poljubivši glavu Johnnyja Deppa na posteru na vratima sobe, ušla sam u svoj mali pakao. Drugi za svoju sobu kažu 'moj mali raj', ali ova je moj mali pakao. Iako ne vjerujem ni u raj ni u pakao i slična sranja, riječ 'pakao' mi nekako više odgovara. Možda jer sam se tu skrivala dok su se odvijale žestoke svađe mojih roditelja. Ili sam bila u sobi ili kod Vlada.
Naime, Richard je moj otac. Recimo. A Catherine je…njegova bivša ljubavnica. Sadašnja cura/zaručnica, kakogod. Ona je prouzročila mnoge traume mojoj mlađoj sestri, maltretirala mene i Staru mjesecima, zvala noću na telefon i prijetila nam. Stari za to nije htio ni čuti, tvrdio je da mi lažemo i samo želimo napakostiti njemu i njoj. Ali ne želim se zamarati njome. A ni njim. Od koristi su mi jer imaju love, a meni sad upravo to treba. Stari ispiše ček i doviđenja, vidimo se kad mi zatreba para opet.
Vidjevši na prognozi da je sutra sunčan dan, upitala sam se što će mi se još loše danas dogoditi. Klevećući onoga tko je izmislio sunce, pokrila sam se dekom preko glave i pokušala zaspati.

***

Sunčeve zrake su me probudile, milujući mi lice. Namrštila sam se, iskočila iz kreveta i spustila rolete te povukla crne zavjese.
«Krepajte.» rekla sam zrakama. Zatim se začulo kucanje na vratima.
«Diži se, vrijeme je.» začula sam Starin glas s druge strane vrata. Puhnula sam, proizvodeći neidentificirane zvukove i obukla se što sam kurvinjskije mogla. Stari je mrzio moj stil oblačenja i konstantno me pokrivao kaputima i šalovima da mi se ne vide određeni dijelovi tijela. Izgledao je vrlo smiješno tako trčeći za mnom s kaputom. Njegova iznerviranost me zabavljala.
«Eden, izlazi već jednom!» kreštavo je doviknula moja mlađa sestra.
«Odjebi u skokovima, mala. Izaći ću kad to budem htjela.» odgovorila sam joj i gotovo u istom trenu čula malu tužibabu kako me izdaje Staroj da sam psovala. Ma briga me, pomislila sam.

Stari i Catherine su došli po nas u sjajnom novom autu. Žuta boja auta je tako bola u oči da mi se rigalo. Samo izmami Starog pare i odi, ponavljala sam sama sebi. Čim ga je vidjela, Mia mu je otrčala u zagrljaj. Meni su pred očima skakala sjećanja na svađe, dreku i tučnjavu kod kuće. Bila sam sigurna da to nikad neću zaboraviti.
«Hej Eden. Kako si mi?» pitao me Stari, s bolesnim cerekom na licu. Poželjela sam izbrisati taj cerek jednostavno šakom u zube, ali sam se predomislila. Bolje da čuvam energiju.
«Sjebano sam.» krotko sam odgovorila na njegovo pitanje i sjela na prednje sjedalo auta. Iza je, elegantno prekriženih nogu, sjedila Catherine.
Nju sam mrzila iz dna duše. U mom životu je bilo vrlo malo ljudi koje sam simpatizirala, ali mržnju kao prema njoj u životu nisam osjećala prema nikome. Želudac mi se okrenuo čim sam vidjela njene koščate ruke, tanke noge nalik na dvije krhke čačkalice, konjsku glavu i abnormalno velike uši koje su virile iz kose. Svaki put bih se naježila od bijesa kad bi ona stajala najmanje 2m blizu mene. Ona je bila sve samo ne lijepa i draga. Bila je zahtjevno puhalo, puna sebe, dvolična i licemjerna, karakterno potpuno neizgrađena osoba i, činilo mi se, psihički vrlo nestabilna. Obožavala sam ju gaziti poput najbeskorisnijeg crva, a Stari nije mogao ništa protiv toga jer se bojao da će me izgubiti. Što se mene tiče, odavno me izgubio.
Dan je bio sunčan, baš kao što su na prognozi rekli. Autom smo se odvezli do centra grada. Stari je trebao kavu, a Catherine je zahtijevala da si kupi neke marame za glavu, jer to je bilo in. Sjeli smo u neki kafić dok je ona zujala okolo po dućanima. Starom je to, očito, dobro došlo jer je morao razgovarati sa mnom.
«Mia, daj odi tati kupi novine i sebi uzmi neki slatkiš.» rekao je mojoj mlađoj sestri, a ona je odjurila do obližnjeg dućana. Stari je znao da će se zadržati tamo jer, po običaju, neće se moći odlučiti koji slatkiš kupiti. Ah, klinka.
«Eden, moram razgovarati s tobom.» započeo je ozbiljnim tonom, na što sam ja zakolutala očima. Mrzila sam ozbiljne spike jer je to značilo da će on trabunjati, a ja slušati.
«Vidiš, Catherine i ja ćemo se uskoro vjenčati. I volio bih da dođeš na vjenčanje.» sasvim tiho je rekao, kao da će time primiriti moju burnu reakciju. Zgranuto sam ga pogledala, pitajući se kako se uopće usuđuje tako nešto me pitati.
«Ne hvala. Mislim da ne želiš skandale na vjenčanju, stoga je bolje da se ja ne nađem tamo.» nacerila sam mu se u facu, uživajući u izrazu tuge i boli na njegovom licu. Možda ipak i jesam mazohist, kako Igor kaže.
«Želite nešto popiti?» konobar se oglasio iza mene. Upravo na vrijeme da se smirim malo.
«Mali macchiato i čašu vode, molim vas.» reče Stari, bacivši pogled na sat. Vidjela sam mu na licu da se pita kako će mi iduću 'vijest' reći.
«Ja ću štrukanu vodku.» izjavila sam konobaru koji je na to podigao jednu obrvu i promrmljao sebi nešto u bradu.
«Nećeš piti alkohol u 9 sati ujutro!» zapiskutao je Stari.
«Imam 18 godina. Mogu raditi što hoću.» zarežala sam. Neće on meni govoriti što ću, a što neću raditi. «Moj život, moja stvar.» dodala sam. Stari je samo bespomoćno uzdahnuo.
«Ritchie, dragi, gle što sam kupila!» zacvrkutala je Catherine mašući s dvjema vrlo gadnim šarenim maramama. Ne da je glupa, nego je i slijepa, očito, pomislila sam gorko.
«Cath, dušo, upravo sam htio reći Eden sretnu vijest.» nasilu se nasmijao Stari, oprezno me odmjeravajući. Ako je za njih sretna vijest, za mene je vjerojatno nesretna.
«Joj, mogu li joj ja reći, molim te?» Catherine je kumila Starog trepćući očima. U glavi mi se razvila slika kako škare slučajno dolete do njene glave i iskopaju joj oči. Lijepa slika, moram priznati.
«Dobro, ti joj reci.» Stari je uzdahnuo, popio svoju čašu vode do kraja i ponovno bacio pogled na sat. Možda će odbrojavati sekunde koliko će mi trebati da eksplodiram.
«Vidiš, Ed, draga» započela je Catherine, oslovljavajući me s glupim nadimkom 'Ed' zbog čega joj poželih iščupati glavu s vrata «tvoje ime je meni zaista prekrasno. Nekako je drevno i starinsko, vrlo rijetko i baš mi se sviđa. Stoga bi ja dala to ime našoj bebi. Vidiš, trudna sam i beba je curica pa bi ju htjela nazvati Eden.» završila je. Zatim je razvukla cerek preko cijele face.
Nisam stigla reagirati. Trebalo mi je vremena da probavim sve to.
«Dogovorili smo se da ju nećemo pitati za ime!» naglo je kočio Stari sa stolice, uhvativši se za glavu. Catherine ga je promatrala s izrazom nevjerice na licu.
«Pa nego što sam joj trebala reći?» zakreštala je.
«Trebala si joj reći samo da si trudna! Pogledaj joj izraz lica! Izgleda kao da će ubiti nekoga!» uspaničeno je odvikivao Stari, okrećući glavu na sve strane. Nekolicina ljudi je pratila našu malu predstavu.
Catherine se lice oblilo crvenkastim mrljama. Zjenice su joj se raširile od straha. Drhtureći na onim svojim štakavim nogama, odteturala je dalje od mene.
«Eden, dušo, jesi dobro?» nevino me upitala. Činjenica da mi se obratila s 'dušo' bila je kap koja je prelila čašu. Skočila sam na noge tresući se od provale bijesa.
«Pička ti materina, kučko neotesana, droljo prgava, jebem ti državu kobilo nedojebana, kako se samo usuđuješ obratiti mi se, nakon svega što sam zbog tebe prošla, kurvetino prljava, skinut ću ti tu konjsku glavu s ramena, nećeš udahnuti ni atom ovog zraka kad meni padneš šaka, krepala od side dabogda, ti i to tvoje nerođeno kopile, miči mi se s očiju, da te u životu više nisam vidjela!» glas mi je drhtao od ljutnje, a ispred sebe sam vidjela samo nju i nikog više. Ni Miu što se vratila iz dućana, ni Starog, ni konobare i publiku koja se okupila gledajući dramu koja je nastala u kafiću.
Odjednom me pogodio nalet adrenalina. Sa stola sam zgrabila svoju još netaknutu vodku i, bez razmišljanja, prolila ju po Catherine. Zatim sam se zatrčala prema njoj i opalila takvu šamarčinu da je pola kafića odzvonilo. Starkom sam udarila o njeno koljeno, tako da je gotovo pala. Na svu nesreću, netko ju je uhvatio prije nego je nosom tresnula o pod.
Bijes, ljutnju i zadovoljstvo što sam ju udarila ne mogu opisati. Jednostavno je nemoguće.
Budući da su mi se povratili osjećaji sluha i orijentacije, začula sam nekakvo komešanje. Netko je stavio ruku na moje rame. Osjetila sam novi nalet adrenalina i zatrčala brzinom svijetlosti. Nisam se osvrtala, udarala sam ljude ispred i oko sebe da mi naprave put. Ne znam koliko dugo sam tako trčala, ali nisam stajala dok nisam ugledala tamnu ulicu bez ijedne zrake sunca. Ulica je bila slijepa i tamna. Trkom sam ušla u nju, stala uza zid i duboko disala ne bi li uhvatila bar malo kisika. Od umora noge su mi klecale i pala sam na pod. Odjednom sam osjetila nečiji dlan na svojim ustima.

- 17:12 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.09.2008.

Introduction.

«Zabavljaš se?», čula sam glas iz sebe. Kristalna čaša ispred mene je prestala zvoniti. Inače nemam običaj svirati po čašama, ali trenutno mi je bilo vrlo dosadno.
«Oh da, zabavljam se kao nikad. Pogotovo uz milozvučan glas Britney Spears.», sarkazam u mom glasu bio je neizbježan. «Doista ne znam što ovdje radim.» Tu rečenicu sam ponovila barem 5 puta.
Uopće ne znam zašto sam došla na ovaj tulum. Iz zvučnika je treštala pop glazba tipa Shakira, Beyonce, PCD… Cure na ovom tulumu bile su u pinky izdanju, sa desetocentimetarskim štiklama i preuskim suknjama. Kose su im bile natapirane s tonu laka za kosu. O šminki da i ne pričam. Dvije tone pudera, pet slojeva maskare a sjenila toliko upadljiva da ti se zavrti u glavi kad te pogledaju.
Willow, moja frendica, i ja potpuno smo odskakale od sveukupnog dojma. No navikle smo na to. Tako je to kad ideš u privatnu gimnaziju koja godišnje košta onoliko dolara koliko zvijezda ima na nebu. Willow, Aleera i ja smo bile gotovo jedine cure u školi koje nisu imale nijedan ružičasti detalj na sebi, koje nisu slušale pop glazbu i koje nisu nosile puste lančiće od bijelog zlata sa svojim i dečkovim inicijalom.
Ja, u svom krvavo-crvenom korzetu, crnom dugačkom suknjom i crvenim martama te Will u crnim kožnim hlačama, zelenim starkama, crnom topu i crnim rukavicama bez prstiju apsolutno smo odskakale od okoline. A jebiga. Tako je to kad poslušaš Will i izađeš subotom s njom vani.
«Daj, Eden, razvedri se. Izgledaš kao da ti je netko večeru ukrao.», Will zakoluta očima. «Kako očekuješ od mene da se zabavljam na ovakvom tulumu? Ovo je kao da sam upala u sestrinu Barbie kućicu.» ironično sam izjavila, praveći grimasu. «Pa, ima alkohola. Što ti još treba da se dobro zabaviš?», bocnula me Will. «Joj, pa ne znam…možda dobro društvo? A ne oni šupljoglavi neandertalci koji se natječu tko će jače podrignuti.». zakolutala sam očima, šakama se uhvativši za rub šanka. Došlo mi je da lupam glavom o stol. A u zadnje vrijeme sve češće razmišljam o tome.
Moje društvo bilo je maleno. Samo nekolicina ljudi. Ali nas 5 smo se uvijek odlično zabavljali. Uz litre alkohola i nekoliko grama trave, naravno. U nas, to je bilo neizbježno. Willow (Will), Aleera (Alee), Vladislaus (Vlad), Igor i ja (Eden). Uvijek smo bili skupa. U opijanu, u napušavanju, u vandaliziranju i u raznoraznim pizdarijama. Uvijek skupa. Tako je bilo, tako je i tako će biti.
«Što želiš? Što sam trebala napraviti? Nisi izašla iz jebene sobe već tjedan dana. I ja bi trebala sjediti prekriženih ruku? Nema toga kod mene, to i sama znaš.», Will napući usne. Uvijek je tako tvrdoglava i uporna. Tjera vodu na svoj mlin. Ali to je uglavnom jer nama želi bolje. Na sebe vrlo rijetko misli.
«Will, koga ti varaš? Obje znamo da bi sada radije bila kod Igora. A obje znamo što bi kod Igora radila, zar ne?», vragolasto sam se nasmiješila. Will je najprije glumila nezainteresiranost, no ipak joj se oteo hihot. «Ma daj šuti, zadnji put sam se tako udarila o kraj njegovog kreveta da mi ne pada više na pamet sjesti na krevet, kamoli nešto drugo.», izjavila je. «Will, budimo realni, da ja imam dečka ne bi sad bila ovdje nego bismo se kod njega seksali.», puhnula sam. «Samo što je taj netko s kojim bi se ja seksala sada devi iza grbe.», gorko sam pomislila.
«No, idemo li?», prekinula me Will u mislima. Ne pogledavši je, samo sam se pokupila i izletjela kroz vrata van.
Vani je zrak tako svjež. Podignuh glavu prema gore. Na nebu nema niti jednog oblačka. Ali zato ima na milijune zvijezda. Velikih, malih, sjajnih, a nekima se sjaj gotovo ugasio. Will je otišla. Kod Igora naravno. On živi samo nekoliko ulica odavde. Ja pak živim na drugom kraju grada. A bus dolazi tek za 20min. Savršeno.

***

Sjedim na hladnoj metalnoj klupi i palim cigaretu za cigaretom. Unutrašnji organi su potpuno smrznuti. Rekla bih da mi je i mozak smrznut, no ja nemam to. Tako mi i treba kad obučem korzet kad je vani -40.
Oko mene prazna tišina i dim. U glavi mi se vrti refren jedne pjesme.

So understand…

Tamna prilika se pojavljuje preko puta ceste.

Don’t waste your time always…

Prilika napola izlazi na uličnu svijetlost. Na sebi ima dugi crni plašt. Meni jako poznat plašt.

Searching for those wasted years…

Konačno, prilika potpuno izlazi na svjetlost. Širom sam otvorila usta, a jezik mi se doslovno otkotrljao do poda.

Face up...make your stand…

Ne vjerujući svojim očima, pokušala sam se sjetiti svakog podatka o toj osobi. I sjetila sam se. Svakog jebenog podatka.

And realise youre living in the golden years.

Victor Johnny van Dort. Glavom i bradom.

Volim pisati. Priče, pjesme, nije bitno što. Imam li olovku i papir uz sebe, osjećam se upotpunjena.
Likove ne primam. Za sada. Ako budem tražila likove, biti će to jedan, eventualno dva lika. Naznačit ću u postu budem li tražila. Stoga me ne pilajte da vas ubacim. (:
Ali možete uzeti identitet jednog od likova u priči i predstavljati ga. Ako želite.
I molim vas da u predzadnjem boxu pročitate pravila. Ne želim ih ponavljati. (:
Do čitanja.
Eden. fino

- 12:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Description.

The Crew.